Forfaiting

FORFAITING

Forfetiranje je jednostavna i fleksibilna metoda financiranja transakcija u vanjskoj trgovini, a koju иesto upotrebljavaju izvoznici i financijske institucije љirom Europe, Azije i Bliskog istoka. Iako je forfetiranje prisutno u Europi od II svjetskog rata, tek se poиelo aktivnije upotrebljavati u tim zemljama u ranim '90-ima. Forfetiranje je jeftinije, brћe i lakљe za upotrebu nego tradicionalne metode financiranja izvoza.

Zahvaljujuжi nedavnim dogaрajima, kao љto su nestanak istoиnog bloka, zemlje koje hitno trebaju dugoroиno financiranje sve viљe i viљe prihvaжaju forfetiranje kao jednu od najprihvatljivijih metoda financiranja izvoza.

Prodaja potraћivanja, sa ili bez prava regresa je u stvari factoring. Konceptualno, forfetiranje je oblik factoringa. Razlika izmeрu ova dva oblika financiranja je ta da se factoring obiиno radi na kraжe rokove, na relativno malim poslovima, sa stalnim korisnicima, dok se forfetiranje radi na srednje duge rokove i na veжe iznose иak i do 100 mil. dolara.

U Europi, forfetiranje se radi od II svjetskog rata, ali se je tek u Americi poиelo znaиajnije upotrebljavati u ranim 90-ima. Sve donedavno svjetske operacije forfetiranja iznosile su samo nekih 2 mlrd. dolara. 1998. godine ukupni volumen poslova financiranih forfetiranjem dosegao je 25-30 mlrd. Dolara (Standard New York).

Obujam forfetiranja se neminovno poveжava i svi se slaћu da je sve vaћnije, ali љto je forfetiranje i kako se uopжe radi?

Bukvalno prevedeno sa francuskog, termin «a forfait» znaиi zalog, ulog, platiti, iskupiti. Izvoznik prebacuje pravo na naplatu od uvoznika prodavajuжi je financijskoj instituciji. Iako je forfetiranje oblik factoringa ipak postoje znatne konceptualne i praktiиne razlike izmeÑ€u ove dvije tehnike.

Forfetiranje je originalno razvila Љvicarska nakon II svjetskog rata kako bi ubrzala prodaju ћitarica Rusiji. U to vrijeme rusi su trebali srednjoroиno financiranje poslovanja, a njihove kvazi vladine finacijske institucije mogle su garantirati za dugove.

Danaљnje transakcije forfetiranjem su sliиne po prirodi u tome da nove neovisne drћave iz bivљeg istoиnog bloka i ostale zemlje u razvoju potrebuju takve naиine financiranja i ako bilo koja industrijalizirana zemlja ћeli izvoziti dobra u takve zemlje, mora naжi naиin financiranja takvih poslova. Zbog mnogih atraktivnih osobina ove tehnike financiranja, upotreba forfetiranja se je sada proљirila na puno viљe od samog financiranja izvoza u nerazvijene zemlje kako bi se financirali poslovi izmeрu prodavatelja i kupca u svim dijelovima svijeta.

U proљlim godinama kada je SAD bio najveжi svjetski izvoznik, a veжina uvoznika se nalazila u ostalim industrijaliziranim zemljama, ameriиke tvrtke se nisu trebale brinuti oko potreba za financiranjem njihovih kupaca. Ali kako je svjetska trgovina razvijala i љirila, kupci su sve viљe traћili od prodavaиa financijsku pomoж i ameriиke tvrtke su se morale nauиiti nositi sa tim zahtjevima i potrebama kako bi ostale konkurentne na svjetskom trћiљtu.

Nekoliko komponenti moraju se ispuniti da bi se transakcija forfetiranja ostvarila:

Ugovor: prodajni ugovor koji omoguжava odgoрeno plaжanje mora biti potpisan izmeрu izvoznika i uvoznika. Iako financiranje moћe biti u bilo kojem periodu izmeрu 180 dana i 10 godina, najиeљжi primjeri su srednje dugi rokovi - 3-5 godina

Garancija: ono љto omoguжava forfetiranje i љto ga razdvaja od ostalih oblika financiranja je to љto izvoznici mogu prodavati svoja potraћivanja bez prava regresa. Zato љto forfeter kupuje duћniиke instrumente bez prava regresa prodavatelju, forfeter жe snositi sav rizik nenaplate, koji ne bi snosio bez odgovarajuжe zaљtite ili garancije od gubitka. Takva garancija dolazi u obliku avaliranja od strane drћave ili banke. Ako je do drћavne garancije teљko doжi, uvoznik bi trebao pronaжi jednu od velikih meрunarodnih banaka koje odgovaraju forfeteru i koja je voljna avalirati prommisory